|
11.
Fruškogorski MTB maraton
20. IV 2003. - Popovica
    Šta
reći o ovoj manifestaciji? Najveći događaj sezone u našoj zemlji
kada je u pitanju takmičenje u pedalaranju na duge staze, ali to
nije sve: čitav ovaj događaj odiše jednom posebnom, vrlo prijatnom
atmosferom, koja se ne može sresti na još mnogo mesta kod nas. Uz
sve to, Fruškogorski maraton je pravi izazov čak i za najsnažnije,
najopremljenije i najupornije, izuzetan test fizičke, ali bogami
i psihičke snage. I na kraju, ovom već uveliko tradicionalnom trkom
se zvanično otvara takmičarska sezona, tako da takmičari mogu videti
koliko su napredovali u odnosu na prošlu godinu, kao i to koliko
još treba da porade za onu koja sledi. Svakako, Fruškogorski maraton
je nešto što nijedan biciklista, bio takmičar ili ne, nikako ne
bi smeo propustiti.
    Glavni organizator je i ovog puta bio najmasovniji
i najtrofejniji MTB klub u SCG - "Fanatic" iz Novog Sada,
naravno praćen velikim spiskom donatora, sponzora i suorganizatora.
Start je kao i obično bio ispred planinarskog doma "Železničar"
na Popovici iznad Sremske Kamenice. Propozicije su ostale neizmenjene
- 3 kategorije: mali maraton (32,5 Km), srednji (64 Km) i veliki
(80 Km). Vreme je i ovog puta bilo sunčano i vedro, pravi biciklistički
raj... staza suva, tvrda, perfektna. Pravo uživanje i atmosfera
dostojna ovakvog događaja. Na startu se našao 91 takmičar u sve
tri kategorije. Među 61-nim takmičarem koji su startovali u malom
maratonu našla su se dva člana "Pobedinog" MTB-tima, Srđan
Marjanov i Aleksandar Matković. Srđanu je ovo bilo drugo učešće
na maratonu, Saša je debitovao, sa samo jednom trkom iza sebe. Ovo
je ujedno bio i prvi ispit za potpuno novu "MERIDU" koju
je Srđan nabavio svega par dana pred trku.
    Start je protekao bez incidenata, što nije slučajno
napomenuto, jer nije lako napakovati 91-nog biciklistu pri punom
ubrzanju u jednu relativno uzanu lakat krivinu koja se nalazi na
startu. Lepo je videti koliki se oblak prašine podigne iza tog stampeda
točkova i ramova. Nakon početnih par kilometara kolona se razišla
i tu je svako bukvalno otpočeo svoju borbu za opstanak, snalaženje
u stizanju do cilja. Teškoće su, i ovog puta, predstavljale prilično
loše markacije, iako je organizator napomenuo da se na tome dosta
poradilo. No, sada je, istina, bilo dosta manje lutanja nego ranije.
O naporima koje iziskuje jedno ovakvo takmičenje ne treba ni govoriti,
cifre sve govore za sebe: desetine kilometara po planinskim stazama
Fruške Gore zaista predstavljaju pakao za organizam. Olakšavajuću
okolnost su predstavljali punktovi za osveženje na kojima organizator
zaista nije štedeo, a i dosta ih je pametno rasporedio. Nakon više
od 30 kilometara gore-doliranja po lepim pejzažima druge najviše
planine u Vojvodini, Srđan je na cilj stigao na 21. poziciji sa
vremenom 2:24.10 , što i nije loš rezultat ako se uzme u obzir da
je ova trka za njega praktično predstavljala ulazak na takmičarska
vrata biciklizma. Saša se veoma dobro izborio sa dužinom i težinom
staze i kroz cilj prošao kao 37. takmičar, sa vremenom 3:11.10 .
Biti pri sredini plasmana na malom maratonu zaista je solidan uspeh,
ako ne i izvanredan.
     Do dolaska svih biciklista na cilj imalo je
još podosta vremena, tako da Pobedaši nisu mogli prisustvovati ceremoniji
dodele nagrada i priznanja. Tu treba dodati da su nagrade zaista
bile izuzetno vredne - bicikli i kvalitetni delovi za iste namenjeni
najboljima u sve tri kategorije. Zanimljivo je napomenuti da je
na ovom, jedanaestom maratonu, oboren rekord na najvećoj stazi -
Boris Popović, takmičar "Capriola" i najbolji domaći biciklista,
je to savladao za 4:22.30 i tako pobedio sedmostrukog pobednika
Ivana Davosira iz "Fanatica". Zaista impresivan rezultat.
     Saša i Srđan su, na insistiranje ovog drugog,
krenuli nazad ka Beogradu na biciklima, što bi nekome moglo zvučati
kao ludilo, naročito nakon tek odveženog maratona. Međutim, Srđan
je već imao iskustva te vrste godinu dana pre toga, kada je otišao
biciklom do Popovice, odvezao maraton (i to jednu dužu varijantu
zahvaljujući loše markiranoj stazi), a zatim se na isti način vratio
u Beograd. Sada je nameravao da bar donekle ponovi taj poduhvat,
a Saša ga je bez većeg protivljenja podržao. Mora se priznati da
nije bilo nimalo lako, naročito zahvaljujući jakom panonskom vetru
koji je duvao pravo u lice i užasno nervirao iscrpljene bicikliste.
Međutim, polako ali sigurno, prolazila su naselja, Inđija i obe
Pazove, pa i Batajnica, a Beograd se ukazao u ranim večernjim časovima.
Povratkom u Beograd na ovaj način kompletiran je poduhvat MTB-Pobedaša
na Frušku Goru, a pojmu "maraton" dodata je jedna nova
dimenzija.
    Na 12. maratonu koji će biti održan aprila naredne
godine očekuje se daleko profesionalniji pristup biciklističkog
tima "Pobede", što povlači i bolje rezultate. Bilo bi
jako dobro ako bi se neko upustio u organizaciju sličnog događaja
na nekoj drugoj lokaciji (a takvih lokacija ima i više nego dovoljno),
što bi sigurno naišlo na veliki odziv i podršku biciklističke populacije,
jer Fruškogorski maraton je stvarno najpopularniji bike događaj
godine. Prava je šteta što je ujedno i jedini takve vrste...
Srđan
Marjanov
|