Naučna i narodna medicina se skoro potpuno slažu u pogledu ljekovitih svojstava ove biljke. Zbog pretjerane eksploatacije gotovo je iščezla s naših planina

Vrsta lincure Gentiana lutea L ssp. Subsp. Symphyandra (Mubr. Hayek) ? je rasprostranjena u južnoj i centralnoj Evropi kao i na planinama Male Azije. Njena podvrsta Symphyandra endem je planina Balkanskog poluostrva i jugoistočnih Alpa i nalazi se manje više na skoro svim crnogorskim planinama. Ova vrsta je rasprostranjena na području planinskih rudina i u vegetaciji serpetinskih kamenjara kao i gorskih i subalpiskih livada. Izrazita je heolofita i pripada svezama Pancicion. Poznati su lokaliteti ove vrste od Prokletija preko Komova, Bjelasice, Sinjavine, Ljubišnje, Durmitora, Maglića, Bioča, Volujaka, Lovćena, Moračkih planina, pa do Orjena.
Višegodišnja je glatka biljka, 45-140 cm visoka. Listovi naspramni, prizemni na drškama, široko jajasti, eliptični zašiljeni, pri osnovi srasli u kratak rukavac. Cvjetovi veliki žuti, na dugim peteljkama, u mnogocvjetnim, prividno štitolikim, zbijenim cvastima, postavljenim bočno na glavnoj osnovi. Podzemni organi su vrlo razvijeni i razgranati. Sirov korijen je vrlo mek, jedar, unutra bijel i vrlo gorak. Može se sjeći kao sir. Korijenje može da doživi starost do 50 godina i da bude teško do šest kilograma.
Korijen lincure je u prošlosti imao veliku otkupnu cijenu, a nalazišta lincure su obično bila u osiromašenim planinskim krajevima. Posljednjih je godina bila predmet intenzivnog sakupljanja na skoro svim crnogorskim planinama gdje su je uglavnom brali nestručno, pretjerano, a može se reći i stihijski, pa su pojedini lokaliteti praktično opustošeni i prorijeđeni, tako da je na njima lincura skoro iščezla.
Zbog toga je zabranjena eksploatacija ove vrste, a rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode Crne Gore nalazi na spisku zaštićenih biljnih vrsta. To znači da je nije moguće brati ni pod kakvim uslovima izuzev za naučno istraživačke svrhe za čem se izdaje dozvola Republičkog zavoda za zaštitu prirode Crne Gore i Ministarstva turizma i zaštite životne sredine. A iskorišćavanje u farmakologiji preporučuje se kroz metod plantažiranja za šta već postoji pozitivni primjeri, uglavnom na području opštine Kolašin i Mojkovac.


Ime

Smatra se da je naziv Gentiana potiče od ilirskog vladara Gencijusa, koji je prvi ukazao na njenu ljekovitost u II vijeku prije n.e. On je preporučivao kao lijek protiv kuge i trajno po tome ostao zapamćen kroz ime ove biljke.
U pogledu upotrebe lincure za liječenje naučna i narodna medicina se skoro potpuno slažu. Mnogi preparati na bazi lincure služe za poboljšaje apetita, liječenje poremećaja u organima za varenje, liječenje malokrvnosti, a koristi se i u industriji gorkih pića.
Čaj od lincure koristi se prije jela. Smatra se da je najdragocjeniji gorki lijek za probavu. Čaj se pije 2 puta dnevno po 1 šoljica. Kao narodni lijek korijen se stavlja u ljutu rakiju, kada odstoji 40 dana koristi se kao i svaka druga rakija.
S obzirom na to da je zabranjeno brati je, lincuru za spravljanje čaja i drugih narodnih lijekova, kupujte u apoteci ili specijaliziovanim radnjama.